'Bok društvo, bio je ovo naporan dan prepun raznih pitanja na koje sam samo uredno šutio i govorio svima da se strpe do večeras kada ćemo pustiti novi, drugi nastavak Božićnog specijala. Upravo smo ga snimili te mi ovaj scenarij više ne treba, pa ga slobodno pogledajte:
"(stojim obučen u odijelo, iza mene je upaljen reflektor koji obasjava moju siluetu. Na ekranu iza mene je slika iz kamere, uživo, te prikazuje beskonačnu sliku mene pored monitora u kojem sam ja pored monitora u kojem sam ja pored monitora....)
(nešto poput ovog, za vizualizaciju)
(u pozadini svira melodija "Sedam veličanstvenih" također poznata u ovim krajevima kao glazba uvoda "Smogovaca")
(tonac Ilija je modificirao izlaz sa mikrofona te je moj glas dublji)
Dobro došli u
(pozadinsko svjetlo se polako gasi a pali se prednji reflektor koji me osvjetljava)
Realnost
(par sekundi tišine)
Što je smiješno?
(pomičem ruku prema čelu)
A! To!
(govorim dok skidam komad slanine sa čela)
Gle, tu je moja olovčica! Ovo je moja nadraža olovka.
(govorim dok vadim malu drvenu istrošenu olovčicu iz slanine koja mi je ljepljivom trakom bila pričvršćena za čelo)
Jeste li se zbog toga nasmijali, ili zbog mojeg odijela?
(obučen sam u ljubičasto odijelo koje se, naravno, nije vidjelo kad je reflektor bio samo iza mene
(nešto poput ovog, samo za korpulentnije muškarce)
(svaki moj pokret u ekranu iza mene se prelijeva u beskonačnost, jer je na ekranu i dalje uživo moja slika u slici u slici.....)
(stavljam slaninu na pult i uzimam olovčicu u ruku, primam je za vrh tako da ostatak stoji okomito iznad).
Jeste li se kad pitali zašto se smijemo?
Vidite, um je poput njihala, kad se događaju situacije koje očekujemo, kad je sve normalno, nema zbunjenosti, konfuzije.
(guram olovčicu za vrh, kao polugu, u jednu stranu)
No, kad dođe situacija koju ne očekujemo, um se poljulja.
Ja sad guram ovu olovku, ali u isto vrijeme, ta olovka gura mene.
To je treći Newtonov zakon, akcija i reakcija. Ja guram olovku, ona gura mene.
Olovka ne želi biti gurnuta, ona želi biti na miru, kao što i vaš um želi biti na miru.
Kad dobijemo informaciju koju ne razumijem, naš mozak se zavrti u petlji, promatramo novu situaciju i pokušavamo je shvatiti. To traje oko 200 milisekundi, odnosno petinu sekunde. Da bi se mozak izvadio iz stanja konfuzije, iz te "beskonačne" petlje, stvorit će neku informaciju. Reći će
(dižem ruke u zrak i ushićeno, povišenim tonom, kažem)
Eureka, shvatio sam!
Ipak se miče!
Odštopalo se!
Nema više zatvor.
(spuštam ruke uz tijelo, nastavljam dalje normalnim tonom, upirem prstom u kameru)
I sad ste se opet nasmijali, zar ne.
(dižem obrve u zrak, lagano otvorenih usta, kao u čudu gledam u kameru)
(nakon sekunde opet nastavljam normalnim tonom)
Ako budete ponovno gledali ovu snimku i tako jedno pet-šest puta za redom, ništa vas više neće moći iznenaditi, jer više neće biti iznenađenja.
(ponovno dižem olovku u okomitom položaju)
Vaš um će biti miran, neće biti ljuljanja.
Naime, da bi se vaš um izvukao iz te beskonačne petlje, on će stvoriti neku informaciju, koja će najvjerojatnije biti laž.
Reći ćete sebi "Razumijem".
Neki su možda zaključili: "Ovaj lik je budala, vidi ga", i vaš um će u tom slučaju zaključiti kako ste vi bolji ode te budale, bit ćete (airquote) "pobjednik".
Netko se možda "odštopao" informacijom: "Vidi ga što je hrabar na nacionalnoj, konzervativnoj televiziji, raditi klauna od sebe" i možda se na neki način diviti.
Koja god to nova informacija bila, bit će hrana za vaš um jer ste naučili nešto, bilo to da ste bolji od mene, ili da može postojati drugačiji obrazac ponašanja.
No rijetko tko je mogao zaključiti iz toga pravu istinu, da je to bilo samo da bih demonstrirao kako rade osjećaji.
Naime, ono što ću ja večeras raditi, i koji mi je zadatak jest
(klimam olovčicu lijevo desno, sve brže i brže)
da izvadim laž iz vas kao što zubar
(čupam olovčicu iz svoje ruke i dižem je drugom rukom u zrak)
vadi zub.
Želim izvesti egzorcizam nad vama, da se izrazim nekim drugom metaforom, izbaciti oca laži, đavla, iz vas.
Naime, želim vam pokazati kako je to točno Isus, Put, Istina i Život, radio sva svoja čuda opisana u knjizi, ali bez magije, nego čistom logikom, logikom uma.
Jer, ako ste upoznati sa Kršćanskim običajima, Isus je uskrsnuo iz groba treći dan, a oni nikad nisu našli tijelo. Jer, priča o Isusu nije o tijelu, mesu, prijevoznom sredstvu našeg uma, nego o samom umu i načinu na koji um radi.
Primijetili ste, možda, da je uvod u ovu emisiju bila tema iz filma Sedam veličanstvenih, i ja na sebi imam ljubičasto odijelo.
Naime, ljubičasta je sedma boja na dugi, boja koja ima najvišu frekvenciju vidljivu ljudskom oku dok gleda u dugu.
Možda također znate da postoji mit da na kraju duge stoji ćup sa zlatom.
I naravno, duga je uvijek na suprotnoj strani od svjetla, duga je sjena svjetla. Ona je tamna strana svjetla, tamna strana istine. Duga je laž, kao što je i novac laž, najveće i najdivnije đavlovo djelo.
Oni koji su mu se poklonili, imaju svo carstvo svijeta.
I sam Isus, onaj lik iz knjige od kojeg brojimo dane, rekao je da će bogataš teško u kraljevstvo Božije, toga se možete sjetiti iz jučerašnje epizode.
Ima jedna izreka "Nije siromašan onaj koji nema, nego onaj kojem fali, nedostaje".
Bogataš iz te priče je svaki onaj čovjek koji sreću i zadovoljstvo nalazi u materijalnom svijetu.
I to je svo zlo svijeta, ljudi stalno žele sve više i više, a naravno, materijalna dobra su limitirana, postoji konačan broj zlata, dragulja, novčanica, hrane, mobitela, sportskih automobila i svega ostalog što uveseljava čovjeka.
Svatko onaj tko traži sreću i mir u materijalnom svijetu je "bogataš" iz prispodobe i zapravo nikad neće naći mir. Nikad neće ući u (airquote) "kraljevstvo nebesko".
Danas, drugi dan Božića, Kršćani se sjećaju Svetog Stjepana, prvomučenika.
(naginjem se prema naprijed u gledam ravno u kameru)
Znate tko je bio prvomučenik u Bibliji?
(naginjem se nazad i širim ruke i ushićeno kažem)
Pa Adam!
(spuštam ruke)
Zamislite kako je njemu bilo. Živio čovjek lijepo u rajskom vrtu i onda dođe žena i kaže mu da jede neku jabuku, i onda dođe Bog i izbaci ga van iz raja i kaže da će u muci i znoju raditi i patiti se cijelog života. Eva ga je navela na grijeh, nije ona jela jabuke nego se najela ludih gljiva.
(ushićeno, opet s rukama u zraku)
Tko normalan bi htio biti izbačen iz raja?
(spuštam ruke, normalan glas, naginjem se prema kameri)
Opet se smješkate?
(vraćam se nazad)
Opet sam vas nešto novo naučio, pokazao drugačiju perspektivu.
Malo sam KRUŽIO, a?
Jeste li i vi 'skružili'?
Svi smo mi nekad živjeli u raju i bili izbačeni iz njega.
Negdje otprilike sa sedam godina kad smo trebali krenuti u školu.
Djetinjstvo je pravi raj, naravno, ako imamo sreće da nam ga roditelji mogu priuštiti.
Ima djece kojima je i djetinjstvo pravi pakao, koji su mučenici od rođenja i nažalost tome je najčešće kriv novac, odnosno nedostatak istog.
Roditelji moraju raditi više poslova, ako uopće imaju sreće da imaju posao.
Koliko mladih roditelja ne mogu djeci ponuditi niti osnovne potrepštine, a da ne spominjemo igračke, mobitele i ostali luksuz.
A jesu li oni to zaslužili?
Nismo li svi rođeni ravnopravni i nemamo li svi pravo na dostojan život?
Nije li to naše ustavno pravo, nisu li to naša univerzalna ljudska prava?
Nije li to naše ustavno pravo, nisu li to naša univerzalna ljudska prava?
A zbog čega?
Zbog bogataša, sotonista, koji samo grabe sebi, kojima nikad nije dosta, koji tjeraju ljude da rade prekovremene, rade nedjeljom, cijeli tjedan bez dana odmora zbog svojeg profita, da bi oni mogli sreću tražiti u materijalnom,
Zbog bogataša, sotonista, koji samo grabe sebi, kojima nikad nije dosta, koji tjeraju ljude da rade prekovremene, rade nedjeljom, cijeli tjedan bez dana odmora zbog svojeg profita, da bi oni mogli sreću tražiti u materijalnom,
(opet širim ruke, povišenim tonom)
"use, nase i podase!"
Čisti hedonisti, pravi pripadnici starog Rimskog Carstva, temelja zapadne civilizacije.
Zapad, mjesto gdje sunce zalazi, mjesto gdje svjetlo umire, dom duge i njenog ćupa sa zlatom.
Dom laži.
(prestaje live feed na TV-u, mijenja se slika)
Jeste li se ikad zapitali da li živimo u svijetu gdje su loši dečki pobijedili?
Da su pobijedili lavovi, snažni u tijelu a slabašni u umu.
Jesu li lavovi kraljevi životinja?
Ili je možda kralj životinja dijete, potpuna suprotnost, slabašan u tijelu, tako krhak, ali velikih intelektualnih sposobnosti.
Što bi bilo da su Grčke vrednote pobijedile Rimske?
Što bi bilo da je intelekt vladao umjesto snage mišića?
Isus, lik iz knjige, je upravo simbol borbe protiv lavova, hedonista, materijalista.
Tko god ga je osmislio, bio je revoltiran činjenicom da se snagom mišića i oružjem širi ideologija.
Ironično je samo to što se Vatikan, srce Kršćanstva, nalazi u Rimu, srcu Rimskog carstva.
No dobro znamo priču da je Sveti Petar, prvi papa, zapravo zanijekao Isusa tri puta, izdao ga je.
Kad pogledamo Crkvu u što se sad pretvorila, kakav materijalizam kod njih vlada, koliko bogataša, besramnog trošenja novca na kule i zdanja od mramora, inoxa i slično..
Mislim da se autor Isusa, kao Božićna pečenka na ražnju, okreće u grobu.
Jer, budimo realni, bogatstvo crkve, da zbilja žele, moglo bi riješiti zasigurno problem gladi i neimaštine u mnogim državama, ako ne i u svijetu.
Na žalost, ne baratam informacijama o kojim novcima se radi, ali činjenica jest da je bogatstvo ogromno.
I upravo ta činjenica, to licemjerje, okreće ljude od prave poruke koju je Isus nosio - svi smo braća i sestre i trebamo pomagati jedni drugima. Jer ono što Crkva prestavlja, ako tumačimo Bibliju kako treba, je čisti sotonizam.
Da, Bozaniću, i ti si jedan od đavola u paklu, visokopozicioniran! Zajedno sa Todorićem i ostalim "krojiteljima Hrvatske realnosti".
(mijenja se slide)
Oni koji su upoznati sa Svetim Pismom, znaju da je Isus na samrti rekao: uništit ću hram i za tri dana ga ponovno sagraditi.
To je taj hram, kult, zlatno tele kojemu se svijet klanja. Toj laži da nam je novac potreban za život i da smo bolji to što ga imamo više.
(opet tonac mijenja zvuk mikrofona da bude dublji i glasniji, a reflektor smanjuje intenzitet svjetla)
Ne sviđa vam se Istina, Riječ Božja, Logos, Logika stvari?
CAR JE GOL, samo se nitko ne usudi reći!
(vraća se sve u normalu)
Novac nije teško poništiti na sudu, jer nitko vas ne može natjerati da živite laž.
Svatko onaj koji tvrdi da je novac potreban, neka ode na goli otok sa tonom zlata i ako preživi mjesec dana od njega u izolaciji, ja ću rado promijeniti svoje mišljenje.
Nitko nema pravo tražiti i tjerati vas na laž.
Bitnije pitanje je: "A kako bismo trebali živjeti?"
"Bog" je samo riječ, kao što je i pasulj, četka ili drvo, riječ koju su ljudi izmislili za potrebe objašnjavanja svojeg postojanja.
Životinje nemaju potrebe za tim jer ne mogu komunicirati, ne mogu se udružiti u zajedničkom promatranju svijeta oko sebe niti imaju potrebe pitati se "zašto postoji nešto a ne postoji ništa?".
No, čovjek, kad je uspio razviti govor, jezik, riječi, kad se organizirao u grupe koje su uspješno preživljavale, podmirivale svoje tjelesne potrebe, počeli su biti gladni u umu.
Počeli su se pitati "Zašto?".
I tako su religije nastale, preteče znanosti.
Jer znanost i religija su dvije strane istog novčića koji se zove Istina.
Religija proučava spiritualno, nepipljivo, a znanost proučava konkretno, materijalno, mjerljivo.
Problem jedino leži u tome što jedno drugo međusobno pokušavaju poništiti.
Postoje ljudi koji vjeruju da svijet postoji samo 6000 godina, a postoje i znanstvenici koji vjeruju da je sve počelo velikim praskom.
Što tehnički i jest istina, tata je prasnuo mamu i počelo je.
Prava istina je negdje između.
(vraća se slika na ekran od početka - feed sa kamere)
(okrećem se prema monitoru)
Koliko mene vidite na ovoj slici?
Deset? Pedeset? Tisuću? Beskonačno?
(vraćam nazad pogled na kameru)
Ovo je pravo lice stvarnosti, ono u čemu smo je beskonačno.
U svakom atomu vašeg tijela postoji bezbroj manjih svemira, galaksija, bezbroj civilizacija koji mole boga, vas, da mu pomogne.
Dižu razne hramove i nadaju se čudu, da će se nešto dogoditi samo od sebe.
No, kao što vi ne možete napraviti ništa po pitanju njih, jer su beskonačno mali, teže prema apsolutnoj nuli, tako niti ono u čemu smo mi, u čemu je sav ovaj svemir koji vidimo, nije svjesno nas niti išta može učiniti po tom pitanju.
Jer ako kažete da je nešto počelo, onda se morate zapitati "a što je bilo prije?".
Istina je da ono u čemu smo nikad nije počelo.
Svemir je beskonačni ocean u kojemu je svaka kapljica odražava sve kapljice oko sebe i ocean je sam za sebe.
Ono što postoji je beskonačno ništa.
Ako se beskonačno udaljimo od tog beskonačnog ništa, kako nam matematika i logika kažu, to beskonačno ništa postaje točka.
Tako bi svemir izgleda izvana kad bismo mogli izaći iz njega. Točka u beskonačnom ničemu.
Tu točku nazivamo "sad", sad je sve što postoji.
Za one koji malo bolje znaju znanost, sigurno su čuli za čuvenu Einsten-ovu teoriju relativnosti, da je sve relativno.
Da što se brže gibamo, što se više približavamo brini svjetlosti, konstanti, to postajemo sve manji i naše vrijeme sve sporije teče.
Kada biste mogli zaustaviti foton, česticu svjetlosti i pitati je "čega se zadnjeg sjećaš i što si vidio", foton bi bio zbunjen, jer u njegovom referentnom sustavu nije prošao niti jedan djelić vremena, kod njega je vrijeme nula.
Oni koji vjeruju u teoriju velikog praska, rekli bi da se foton zadnje sjeća - velikog praska i ništa poslije toga.
Ali idemo dalje. Koliko točaka stane u jednu točku?
Bezbroj, u svaku tu točku opet stane još točaka, i tako opet u beskonačnost.
Vi trenutno ne vidite moje misli, moje misli su apstraktne, nemaju niti masu niti veličinu. Moje misli su fiktivna točka u ovom mojem tijelu koje je, ako dovoljno daleko se odmaknete od njega, također samo točka.
Ali ono što možete vidjeti jest kreacija, produkt mojih misli.
Moje misli pokreću moje tijelo, proizvode glas koji elektroničkim putem dopire do vas i ulaze u vas.
Baš zato što funkcioniramo jednako, vi ste sposobni primiti taj moj glas i razumjeti ga u sebi.
Mi smo trenutno jedno - ja sam u vašim mislima, kao što ste i vi u mojim.
Sve oko nas je život, to je djelo Boga, ali Boga ne možemo vidjeti jer njegovo kraljevstvo je u apstrakciji, tamo gdje i naše misli žive.
(dižem ruku i gledam je)
Evo, moja ruka. Je li moja ruka ja, jesam li ja bez svoje ruke i dalje ja?
Koliko ljudi je ostalo bez ekstremiteta pa opet su nastavili živjeti.
Moja ruka je dio mene, ali nisam to ja. Ja sam svoj um, ruka je samo instrument mojeg uma.
Bez tijela ne bi postojao niti moj um, ali niti bez uma ne bih postojao ja.
Mi smo jedno, nerazdvojni.
Isto tako je i sa bogom - je jesam dio boga, dio života, dio istine, bez mene bi postojalo sve, ali za mene ne bi postojalo ništa.
Ja sam bog svojeg svemira kao što ste vi bog svojeg. Svi mi živimo u paralelnim svemirima, paralelnim umovima koji se katkad dodiruju, dolaze u interakciju.
Jesam li previše apstraktan i zbunjujem vas?
Ako dobro pogledate u ovaj ekran, shvatit ćete da ja samo otvaram usta, ja sam poput ribe, onaj koji vam govori jest glas u vašoj glavi koji shvaća ono što pričam.
Ili možda ne shvaća, ne znam, zavisi o umnim sposobnostima.
(otvaram i zatvaram usta poput ribe na par sekundi kao da nešto govorim)
.... i onda poslije toga...
(otvaram i zatvaram usta ponovno..)
... se događaju smetnje u prijenosu
(Dižem ruke u zrak)
Ma samo se šalim! Hej, pa slobodan sam, mogu raditi što hoću, pa se i poigravati sa vašim umom.
(spuštam ruke)
Dakle, ne možemo vidjeti Boga, stvoritelja svega, ali znamo da je on život, i da je sve u njemu i ništa izvan njega.
(naginjem se prema kameri, ushićeno)
Pravo lice Boga je voda!
A ako je Bog voda, onda je Isus led!
A duh sveti je vodena para!
(normalan glas)
(dižem opet olovčicu i rotaram je lijevo-desno)
Jesam li malo poljuljao vašu olovčicu?
Jeste li kad razmišljali o riječi "olovka"?
Zvuči kao da joj je korijen u riječi olovo.
A svi znamo da olovo tone, koristimo ga kad pecamo ribe.
Isus je također bio ribič.
Pričao je ribičke priče!
Mislim, kakvo hranjenje pet tisuća ljudi sa 2 ribice i 5 kruhova?
Ili pretvaranje vode u vino?
Dizanje Lazara iz mrtvih?
Kakve su to bajke?
Koja budala još vjeruje da se mrtvaca može dići iz groba? Vjerujete da će Zombiji hodati svijetom?
Ne, to je samo metafora za uzdignuti nekoga, prosvijetliti ga, pokazati mu pravo lice realnosti, one koja je u ljudskom umu, a ne stvarima koje nas okružuju.
Poslali smo robote na Mars u potrazi za vodom. Na putu nismo sreli nikakva zlatna vrata, niti Svetog Petra, niti grad u oblacima, niti sijedog starca sa dugom bradom.
Jer to bi bilo od materijalnog, ovozemaljskog svijeta.
Tu nema nikakve magije.
Ako sad odem na vrh HRT-ove zgrade i skočim - zbogom svijete, odoh ja u beskonačno ništavilo, povijest, prošlost. Samo ćete me se sjećati kao čudaka sa olovčicom, komadom slanine na glavi i ljubičastim odijelom.
I što ti roboti rade na Marsu?
Traže vodu, izvor života.
Bez vode nema života, kaže znanost.
A voda je posebna, ima anomaliju.
Naime, da nije tako, niti život ne bi mogao postojati.
Voda ima tri agregatna stanja, ali ono treće, kruto, ponaša se drugačije od svih ostalih krutina koje poznamo.
Naime, kruto stanje vode, za razliku od olova, pliva na vodi. I to je odlično, jer da nije tako, mora bi se u potpunosti zaledila i sve životinje unutra bi pomrle. Život ne bi bio moguć nigdje.
Ovako, kako se voda hladi, pri temperaturi od 4°C je najgušća, što se dalje hladi, to se kristali leda formiraju na površini i ostaju plivati na vodi.
Taj pokrivač štiti vodu ispod i sve što je u njoj od daljnjeg zamrzavanja. Od sigurne smrti.
Na isti taj princip djeluje i naš um.
Svi mi živimo od svoje vlastite istine, svi mi imamo male otoke sreće, sante leda koje plutaju na površini. Vidjeli smo ih slikovito u crtiću Izvrnuto Obrnuto.
Svatko od nas ima neke interese, nešto što nam je zanimljivo i čemu se, kad nismo sretni, uvijek vraćamo.
Netko uživa u tjelesnim aktivnostima i izlasku u prirodu, ima tu svoju "santu leda", i izgrađuje ju.
Teme koje su slične onim što vole ga više privlače, skupljaju iskustva u tom smjeru i izgrađuju dodatne detalje na tom svom otočiću, santi leda.
Netko voli izlaske i druženje s ljudima, te ga više privlače takve teme.
Neki vole gledati filmove.
I tako, ima nas svakakvih i generalno se bolje slažemo s ljudima koji grade slične otočiće, sante leda.
Čovjek koji je introvertan i voli biti sam u svoja četiri zida, za računalom igra igrice po cijele dane, gleda serije na internetu ili slično, sigurno neće, u doba najveće dosade reći "idem sad malo trčati vani i družit se s ljudima", jer to bi bilo nelogično.
Naš um želi biti u miru i želi do tog mira doći što je prije moguće. Nije logično da sreću počnemo tražiti u stvarima koje nas nikad nisu zanimale.
Iako postoje ljudi koji baš vole sve ono što mi ne volimo.
I svi su u pravu, jer svi žive svoju istinu. Svi imaju svoj put, istinu i život. Svi imaju svojeg Isusa kojem se vraćaju kad im je najteže.
I svi su u pravu, jer svi žive svoju istinu. Svi imaju svoj put, istinu i život. Svi imaju svojeg Isusa kojem se vraćaju kad im je najteže.
No neke sante leda su čišće od drugih. Neki sreću traže u sadizmu, u nanošenju boli drugima.
Zapadna civilizacija je puna sadista, ma koliko mi šutjeli o tome.
Jer, ima ona stara "dok nekom ne smrkne, drugom ne svane".
Svi bismo mi htjeli skupe mobitele, ajfone, modne krpice i slično, ali netko plaća tu cijenu.
(mijenja se slika)
Ovo je cijena našeg materijalizma - par moćnika koji jure za zaradom tjeraju hrpu drugih ljudi da rade za njih u nehumanim uvjetima da biste vi mogli okolo se šepiriti u svojoj novoj majci, ili pokazivati svoju novu torbicu, čizmice...
A svi su oni bogovi, svi su oni dio boga, života, beskonačnog i beskrajnog živućeg, dišućeg bića.
I svi su oni bili rođeni kao nevina dječica, njihov jedini grijeh je što su bili rođeni u krivo mjesto i krivo vrijeme, u krivoj obitelji. Ali to nisu mogli birati, kao što nitko nije birao okruženje u kojem će rasti.
No, vratimo se nazad na globalno stanje u svemiru, ova naša mala točkica koju zovemo Zemlja uopće nije bitna.
Želio bih govoriti o gravitaciji.
Jedan pametan čovjek kojeg sam već spomenuo, Newton, je primijetio da jabuka pada sa stabla.
Rekao bih da nije on bio toliko pametan, koliko su ostali ljudi oko njega bili glupi i nisu se nikad pitali "zašto jabuka pada na pod".
I onda je on otkrio da postoji mistična sila i nazvao je "gravitacija".
I onda smo mi ljudi, puno godina kasnije, potrošili hrpu novaca da bismo napravili veliki uređaj koji bi trebao naći "božju česticu", Bozon, kojeg bi htjeli optužiti za krivca za tu silu teže.
No, bozon nije božja čestica, nego vražja.
I mi gravitiramo prema materijalnim stvarima koje nas privlače, kojih želimo sve više i više.
(promjena na ekranu)
Cijeli svemir funkcionira kao voda.
Na ovom prikazu vidimo kako na površini vode se, na određenim mjestima, nakuplja naše smeće.
Ovo je isti princip na kojem radi gravitacija.
Naime, gravitacija je samo posljedica nevidljivih struja stvarnosti, i mjesto gdje se napravi crna rupa, ili planet, ili mi, je zapravo mjesto gdje se ti svi valovi sastaju.
Ljudi misle da je mjesec kriv što postoje plime i oseke, u stvarnosti su to samo posljedice nevidljivog, beskonačnog oceana koji diše.
Na istom principu nastaje novi život.
Naime, nakon začeća, ono što vidimo pod mikroskopom, je da se stanice dijele.
Prvo je jedna, pa su dvije, pa su četiri, pa osam... i tako sve više i više.
(opet mičem olovčicu)
klima se, klima!
Newton je promatrao prirodu i pokušavao je objasniti što se događa.
Svi mi pokušavamo shvatiti što nam se događa u životu.
Sva naša iskustva, svi naši otoci odnosno sante leda, su kao točkice na našem putu koje tvore rep.
Kao što spermić ima rep koji ga tjera naprijed, prema jajetu koje će oploditi, tako i nas stalno tjera pitanje, "Zašto".
Dobro, neke više, neke manje, neki ljudi jednostavno su prihvatili činjenicu da su roblje, riješili se svoje slobode i ne gledaju dalje od svoja četiri zida.
Ali mi, generalno, kao civilizacija, stalno težimo ići dalje.
Mnogo puta se dogodilo u povijesti da je jedan čovjek (ili mala skupina), okrenula se, pogledala svoj rep, svoju prošlost, riješili svoje probleme i nedoumice, našli novo objašnjenje za ono što su do sad ljudi uzimali "zdravo za gotovo" i tada se njihovo znanje spojilo sa jajetom.
Njihova istina se spojila sa istinom cijelog svijeta.
I onda smo prestali misliti da je zemlja ravna, ili da je se Sunce okreće oko nas, ili da Ilija, moj prijatelj, vozi kočiju po oblacima i radi munje.
I tako neko novo otkriće, poput virusa, se proširilo među ljudima.
Prvo je samo jedan čovjek znao.
Onda je on rekao jednom.
Pa je taj jedan rekao i objasnio nekom drugom....
I tako se znanje, istina, širila poput novog života.
I eto, upravo sam vam objasnio, ili barem djelomično objasnio, kako radi čudo života.
I sve što vi sad trebate, s obzirom da imamo tehnologiju za to, ovu snimku podijeliti na youtube-u ili nekom drugom video servisu, i onda će sve više i više ljudi znati, neki će u potpunosti i razumjeti, nekima neće biti zanimljivo jer se ne dotiče njihovih otoka i santi leda.
Ali čovječanstvo će naučiti nešto novo, novi pogled.
Uostalom, uvijek mogu doći do mene na HRT i tražiti dodatno objašnjenje, postaviti pitanja na koja ću im rado odgovoriti.
Jer svo zlo u svijetu jest kad ne pitamo nekoga što je mislio, kad nekoga ne shvatimo i nazovemo ga glupim.
(dižem prst u zrak i povisujem ton, prijeko govoreći)
Sudite i bit će vam suđeno!
(normalan glas)
Jer, kad primimo novu informaciju koju ne razumijemo, ako imamo negativne emocije, stvorili smo laž da smo razumjeli. Da smo bolji od onog drugog, da smo mi važniji.
Sve što trebamo naučiti jest slušati svoj mozak, svoju zbunjenost, i kad smo zbunjeni trebamo reći: "ne razumijem, pojasni".
I u tom slučaju Istina, svjetlo, prolazi kroz dva otvora, jer um je poput fotona, paketa energije, na njemu isto vrijedi dualnost vala i čestica.
Za one koji ne znaju, dakle, foton se u nekim slučajevima ponaša kao val, u nekima kao čestica.
Postoji poznati eksperiment gdje, kad svjetlo prolazi kroz dva paralelna proreza na prepreci na zidu se pojavljuje obris kao da se radi o valu - da foton vibrira.
(vadim olovku i mičem je lijevo-desno)
Foton kao da se razdvoji, prođe kroz oba proreza i onda se sudara sam sa sobom.
Moje riječi i moja istina prolazi kroz dva proreza, kroz moj um i kroz vaš, moje riječi ljuljaju vaš um, osjećate često zbunjenost, titranje.
Da sam prestao govoriti usljed nečeg što vam nije bilo jasno, da sam se samo pojavio sa šekom na glavi i da je tu prijenos stao, vi biste stvorili laž, objašenjenje zašto sam to uradio, nasmijali se i otišli dalje, išli gledati nešto drugo.
Ali ja sam konstantno okretao ono što ste predvidjeli i to vam je bilo zabavno. Zato ste još uvijek tu a niste prebacili kanal.
U tom pokusu sa dva proreza, kad se stavi promatrač, kad se stavi uređaj koji treba mjeriti kroz koji je prorez prošao foton, onda se stvar mijenja. Odraz na zidu više nije kao da je val, nego kao da proreza uopće nema - foton se ponaša kao čestica.
Ja sam sada bio promatrač, i svaki put je istina prošla kroz mene, ali kako je prošla kroz mene, tako je prošla i kroz vas. I mi smo postali jedno - jedan prorez.
Dobro, ja znam za taj trik, ali mogu naučiti i vas.
Sve što trebate učiniti kad osjetite zbunjenost jest da nabavite promatrača.
Da pogledate u prirodu, da vidite što je Bog stvorio, što je Logos stvorio, što je logično.
Naime, ja nisam nikad vidio nikakve vjeverice, pse i slično da okolo ganjaju komade papira.
Nisam vidio ježeve kako stavljaju bombe na sebe u ime lista koji im je zapeo u bodlje, da je njihov list bolji od lista drugog ježa.
To vam sada zvuči smiješno, i nasmijali ste se, ali nije li to zapravo žalosno?
Što mi radimo?
(mijenja se slide)
Naime, kakvu snagu bi imao ISIS da nismo toliki materijalisti? Da nismo ludi za naftom i "zelenbačima"?
ISIS je opasan jer je to ideja, a ljudi vole ideje.
I on se poput virusa širi svijetom.
Podijeliti ovu poruku je jedini način da se taj virus spriječi, jer moje riječi su antivirus za laž.
Ja govorim istinu, istinu i samo istinu. Nijedan sud me ne može osuditi.
(smanjuje se svjetlo reflektora)
Svašta sam ja tu vama napričao, ali vratimo se onome bitnom.
Nije bitno što je bilo u prošlosti, jer je to samo sjećanje, trebamo se okrenuti budućnosti.
Trebamo vidjeti što možemo učiniti za našu djecu da im se ne dogodi ista ovakva situacija kao na slici.
Mislim, znam ja da se vi osjećate prilično sigurni trenutno, idete sa onim "neće nas".
I moji su tako mislili 1991. godine u Bosni.
(ironičan glas)
Vraćamo se za 2 tjedna nazad
(normalan glas)
Reče tata.
Eto me, mojih 2 tjedna još uvijek traju.
A rekoše da je rat u Bosni nemoguć.
I zeznuli su se.
Jer neki "bogovi" su odlučili krojiti pravdu "drugim bogovima", i napraviti par obitelji imućnih na grbaču milijuna drugih.
Ali, prošlost se ne može promijeniti, i oni su bili samo djeca nekad i nisu znali bolje.
Sudi i bit ćeš suđen.
Ja ne sudim, ja samo govorim istinu.
Nitko nije kriv za ono što je napravio, kriv je jedino ako je znao bolje a nije ništa učinio po tom pitanju.
(reflektor se posvjetljava)
Dakle, ljudi se trebaju vratiti prirodi.
Što mi, kao Hrvati, možemo učiniti?
Trebamo obnoviti poljoprivredu, nahraniti svakog stanovnika naše zemlje, učiniti svima dostupne komunalije, struju, vodu, kanalizaciju.
Trebamo naučiti ljude kako da se ophode sa svojim strahovima i agresivnošću.
Jer svi negativni osjećaji koje imamo su zapravo usmjereni protiv samih nas.
Postajemo roblje svoje prošlosti, uporno proživljavamo isti dan.
Kad god smo ljuti na druge, zapravo smo ljuti na sebe, jer ih nismo razumjeli.
To je svo zlo svijeta.
Trebamo se odreći materijalizma, hraniti um prijateljstvom, pomaganjem drugih.
Vođe trebaju biti ljudi koji znaju, koji će dijeliti znanje i podučavati druge.
Svatko treba odvojiti vrijeme za zajednicu, ali zajednica treba odvojiti vremena za svakog.
Nije li to bit kršćanstva?
Nije li to bit čovječanstva?
Humanost?
A imamo tako prekrasnu državu, imamo sve što nam treba.
Jedino što nemamo jest slobodan um.
Svađamo se oko ustaša i partizana, komunista i kapitalista, Hajduka i Splita...
I dok smo mi zavađeni, drugi vladaju.
Ne mislite li da je DOSTA?!
Znam da ovo sve zvuči prilično suludo, jer ja govorim u utopiji.
Jeste li se kad zapitali što ta riječ znači...
(nadnem se prema kameri)
UTOPI JA.
(vraćam se nazad)
Dakle da bi utopija funkcionirala, moramo se poroniti u vodu. Moramo se krstiti, moramo se spojiti sa Bogom, vodom, ali moramo i utopiti svoj ego.
Trebamo biti poput molekula leda, spojiti se u kristale koji plivaju na vodi i drže odstojanje jedno od drugog. Ona poznata - živi i pusti da živi.
Trebamo se udružiti za zajednički cilj, a ne svatko živjeti za sebe i za svoju obitelj.
Svi dobro znamo za uhljebe i rodbinske veze.
Zamislite da smo svi jedna obitelj koja si međusobno pomaže...
Gdje bi nam bio kraj?
A sve što trebamo jest spojit se sa istinom, spoznati da ne postoji zlo u svijetu nego samo laži, i prestati živjeti te laži.
Prestati lagati sebi: "Razumio sam, ovaj čovjek je kreten!", jer kad sudite druge, zapravo sudite sebe.
Kad nazovete drugog budalom, nazvali ste sebe budalom jer ga niste shvatili.
I to je sva tajna života u miru.
Ima ona engleska izreka: "when hell freezes over", ilitiga "kad se pakao smrzne".
To je upravo poruka Biblije, pakao se mora zalediti, smiriti, trebaju prestati unutarnji ratovi, da bi i vani bio mir.
To je poruka Božića! Mir, ali zašto da traje jedan dan?
Sve što trebamo je dijeliti, raditi za opće dobro, prestati biti pohlepni, tražiti sreću u materijalnom svijetu, domeni Sotone.
Trebamo prestati biti bogataši, crne rupe koje usisavaju sve oko sebe, samo sebi, sebi, sebi!!
Jer dokle god težimo za materijalnim, dok tražimo tjelesne užitke umjesto onih umnih, spiritualnih, dokle god ne vidimo samo dijete u čovjeku pored sebe, do tad ćemo biti samo majmuni koji mogu pričati, ništa više od toga.
Mlatit ćemo se toljagama i naprednijim oružjem, a sve zato što ne znamo bolje, jer ne znamo da kad mrzimo druge, zapravo mrzimo sebe.
Jer u stvarnosti, ja ne postojim. Postoji samo moja slika u vama, koju vaš um čini živom.
Bez vašeg uma, niti ja ne postojim.
I svaki put kad ste se smijali meni, zapravo ste se smijali svojem unutarnjem JA koje je bilo zbunjeno, dogodila se borba između onog što znate i istine, moje istine, koju čujete.
Kao što foton, prolazeći kroz dva otvora, stvara val, tako ste i vi napravili val, pustili ste glas, ili se naljutili na ono što čujete.
A stanje uma je mir, kraljevstvo nebesko je kraljevstvo uma, gdje se cijeni pamet i znanje, a ne stanje bankovnog računa i igračke kojima se kitimo.
Koliko vas je ovih dana trošilo hrpu novca da obraduje najmilije, a za mjesec dana ćete osjećati depresiju od silnih kredita, dugova i slično.
Ljubav se ne može kupiti, bolje bi bilo da ste posjetili ljude i dali im dio sebe, dio svojeg vremena.
Jer vrijeme je novac, kako kažu. Što je vrijednije nego provesti blagdane sa najmilijima, vidjeti mučenika u njima i pomoći im, poslušati njihove probleme, smiriti njihov um.
Zalediti uzburkano more u njima.
(povišen ton, širim ruke)
Kad bismo to svi radili, gdje bi nam bio kraj?
(normalna poza, normalan glas)
Eto, drage dame i gospodo, dao sam vam malo za razmisliti o svemu.
Želite li biti roblje do kraja života ili napokon vidjeti novi dan?
Vaša odluka je hoćete li prekinuti lanac, ili nastavljati dalje u buđenju svijeta.
Moć je u vašim rukama. Jer ja bih mogao pričati i spajati stvari i pokazivati vam nove poglede na sve što znate, i ova emisija bi mogla trajati mjesecima.
Ali što je odgovor nego samo hrpa riječi koje bih vam rekao.
Odgovor nije u meni, nego u vama.
Jer onaj tko zbilja spozna istinu, zna da je najjača moć u šutnji.
Kad nema vala, nema interakcija sam sa sobom, svađanje sa samim sobom, nego jednostavno uživanje u trenutku, jedinom koji postoji.
Jer sad je sve što postoji, točka. I točka završava rečenicu jer se nema više što za reći.
I bude mir.
(vadim olovčicu)
Ali imam jedno iznenađenje za kraj.
Naime, sigurno ste se pitali čemu uopće olovka...
Sjećate li se kraja filma Vuk s Wallstreet-a?
(promjena na projektoru)
(dok krene muzika)
Jeste li se ikad pitali zašto svira muzika i ljudi stoje kao zombiji?
Naime, govoriti istinu, kad sve ima logike i sve je povezano, je kao harmonija.
Svatko od nas razumije melodiju jer je iza toga ista ona logika koja omogućava da shvatimo što netko govori.
Ova scena zapravo prikazuje hipnozu - ljudi su mirni jer slušaju stvari koje su im jasne, ili im nisu jasne pa su zbunjeni, mozak im se vrti, kao zec pred svjetlima, procjenjuju opasnost, traže laž...
Ovo ste upravo bili vi pred televizorima.
Samo je pitanje - hoćete li na kraju kupiti moju olovku?
(pauza 5 sekundi)
Mir s vama, braćo i sestre.
Bog nas SVE blagoslovio! "
Eto, to je scenarij, nadam se da vam se sviđa.
Sad samo treba predstaviti to upravi i da oni to odobre.'
To je zapravo to,
Zdravko i Ilija treću epizodu planiraju napraviti na ulici, sa stvarnim ljudima koji će komentirati prethodne epizode.
Dakle, treći nastavak priče ispričat ćete sami.
Imate opciju podijeliti svima koje znate sa porukom "Moraš pročitati i proslijediti ovo dalje!",
ili možete sve nazvati glupošću i ignorirati.
Ako svi odluče ovo prvo, onda ćemo uistinu vidjeti povratak "Istine", koju se čeka već 2015. godina.
Dakle, hoćete li dopustiti ovom zametku da se razvije u novorođenče, novi početak, ili ćete počiniti abortus?
Moć života i smrti je u tvojim rukama!
Poanta priče:
Budi dio promjene koju želiš vidjeti
— MrWhiteVincent (@Mr_WhiteVincent) December 13, 2015
Ili jednostavno link: http://goo.gl/zaV14O
P.S. znam da je ostalo pitanja, slobodno pitajte u komentarima :)
Nećete nikad vidjeti "magiju istine", ako je ne odlučite širiti.
Ali ako budete, vidjet ćete čudo, probuđeni svijet.
Ili želite da se ovo ludilo svijeta nastavi?
Volite ratove, silovanja, pedofiliju?
OBOŽAVATE LAŽI?
OK, onda razumijem da nećete podijeliti sa drugima sretnu vijest - da sutra može biti malo bolje nego danas...
Očito Vam je super u životu, Vama i bližnjima.
Uživajte u magiji i nelogičnosti života.
Nema komentara:
Objavi komentar